U ranim jutarnjim satima, 13. travnja 1941. godine, izvršen je napad pitomaca iz Podoficirske škole Bileća, kao i trebinjskih rezervista na nevino civilno hrvatsko stanovništvo općine Čapljina.
Ova skupina starojugoslavenske vojske i četnika iskrcala se na kolodvoru u Gabeli nakon čega je krenula u dva pravca, prema Metkoviću i Čapljini.
Zahvaljujući izvrsnoj Mačekovoj zaštiti naoružanom gevermašinom napad je zaustavljen, ali napadači su brzo slomili otpor mještana Gorice i Struga koji su bili slabo naoružani.

U četničkom zločinačkom pohodu ubijeni su:

  • Ilija Rozić – Dragičević
  • Hasan Jakić
  • Pavo Mrvalj
  • Frana Vego, žena Marka
  • Jakov Pervan
  • Jure Čuljak
  • i Pero Dragović iz Struga.
  • Hasan Kavara iz Čapljine
  • Ivan Brajković iz Grabovine
  • Pero Jurilj iz Čeljeva
  • Bisera Šarić
  • Mujo Fazlagić
  • Marko Čolić
  • Mara Mandžini
  • Jozo Putica
  • Zada Ramić iz Čapljine
  • Ivan Pavlović iz Grabovina
  • Frano Škegro iz Radišića
  • Martin Vasilj iz Međugorja
  • Ilija Sušak iz Gabele
  • Stipan Dragičević iz Trebižata
  • Matija Pehar iz Gradca
  • Petar Stavun iz Domanovića
  • Stanko Šutalo iz Plješivca i
  • Mujo Hasić iz Domanovića.

Osim poginulih, bilo je mnogo ranjenih. Nisu se štedile ni žene ni djeca, pa kada su četnici napali dom Marka Vege iz Struga, pucali su i na njegovu ženu i nejaku djecu. U iskazu koji je dala Ruža Vego, a koji objavljujemo, ubili su četnici Franu Vego, Markovu ženu, u trenutku dok je u naručju držala dijete od šest mjeseci.
U nju su ispalili četiri metka i ranili četvero njezine djece. Pucali su dum-dum nabojima.

Jure Čuljak se vratio iz vojske, te se priključio braniteljima na crti rijeka Neretva – Mogorjelo – Grabovine – Trebižat. Kada se uspeo na kulu bega Čučikovića ugledao je dim i vatru na Gorici u pravcu svoje kuće, te je zalegao s mitraljezom u ruci i nije ga ispuštao do svoje smrti. Ubio ga je srpski snajperist s leđa u potiljak i tako je poginuo prvi hrvatski branitelj u Drugom svjetskom ratu na području Hercegovine.