Danas Hrvatska obilježava 26 godina velike bitke za Vukovar, velike tragedije grada-heroja, koja je tri mjeseca zadržala premoćnog agresora i omogućila obrambene pripreme ostalim dijelovima zemlje, osobito onih koje je razarala unutrašnja srpska peta kolona!
Najveći dio Vukovara je pao 18. studenog 1991. godine i tada je počela njegova krvava kalvarija. Kada su Šljivančanovi krvnici iz JNA ušli u vukovarsku bolnicu, počeli su odvodili ranjenike i medicinsko osoblje na smaknuće kod već iskopane masovne grobnice na Ovčari. Strani snimatelji su snimili ljudoždersku dernjavu Arkanovih koljača kako pjevaju svoju kanibalsku „pobedničku pesmu“ – „Druže Slobo, pošalji salate, biće mesa, klaćemo Hrvate!“. I doista u dvorištu pekare Đorđa Krstića na Bogdanovačkoj cesti pobili su 200 mladih“zenga“ i ispekli ih ili spalili u golemoj pekarskoj peći za pečenje janjaca i svinja. Nakon okupacije 800 ljudi je nestalo, a deseci tisuća su protjerani, pa u Vukovaru više nije bilo života, ali su ubojice abolirane i stimulirane mirovinama i obnovom kuća i stanova.
Tog dana, 18. studenog 1991. godine u Vukovaru se branio još samo „Crni put“ koji vodi do alatnice kombinata Borovo, ali već 19. studenog se JNA probila do hangara Borova iz kojeg je izvukla tisuće civila koji su bili smješteni u podrumu i ranjenika koji se zadnjih dana nisu mogli odvoziti u vukovarsku bolnicu jer je komunikacija bila prekinuta. Grupe branitelja su te noći pokušale proboj a neke su se borile i dalje i predale tek 20. studenog 1991. godine. Tada je prestao svaki organizirani otpor grada Vukovara i Borovog Naselja. Međutim, kada je tog dana obrana Vukovara doživjela krah i grad Vukovar pao, to zapravo i nije bio poraz, već agresorova Pirova pobjeda, budući da se radilo o posve neravnopravnoj borbi, u kojoj je agresor imao mnogo veće gubitke, kako u ljudstvu, tako i u ratnoj tehnici. Ona je je agresora koštala velikih žrtava i tako duboko demoralizirala tenkiste JNA, da je izazvala njihovo masovno dezertiranje i faktički zaustavila srpske tenkovske kolone, dajući vremena da Hrvatska ustroji svoje oružane snage i dobije međunarodnu potporu za svoju neovisnost. Zbog toga je nakon bitke za Vukovar plan JNA o „sedmodnevnom razbijanju Hrvatske“ napušten.
Nakon pada grada pripadnici JNA i srpskih paravojnih formacija izvršili su najteže genocidne ratne zločine. Pojedini vukovarski Srbi koji su se u skloništima mjesecima zajedno s Hrvatima skrivali od granata, sada su se bacali „oslobodiocima“ u naručje i prokazivali hrvatske, njihove obitelji i sve Hrvate koji su im se zamjerili. Stoga su po cijelom području grada Vukovara ljudi zbog hrvatske nacionalnosti masovno strijeljani i bacani u Dunav, a lokalni Srbi do danas nisu otkrili tajnu masovne grobnice još 60 ranjenika iz bolnice koji su tada strijeljani na Ovčari. Zato je u hrvatskom narodu ova bitka duboko štovana kao ključni trenutak u tijeku Domovinskog rata, kao borba na život i smrt, za preživljavanje svoje države i nacije, koju se može uspoređivati s bitkom za Staljingrad.
direktno.hr
