U ranim jutarnjim satima, 13. travnja 1941. godine, izvršen je napad pitomaca iz Podoficirske škole Bileća, kao i trebinjskih rezervista na nevino civilno hrvatsko stanovništvo općine Čapljina.
Ova skupina starojugoslavenske vojske i četnika iskrcala se na kolodvoru u Gabeli nakon čega je krenula u dva pravca, prema Metkoviću i Čapljini.
Zahvaljujući izvrsnoj Mačekovoj zaštiti naoružanom gevermašinom napad je zaustavljen, ali napadači su brzo slomili otpor mještana Gorice i Struga koji su bili slabo naoružani.
U četničkom zločinačkom pohodu ubijeni su:
- Ilija Rozić – Dragičević
- Hasan Jakić
- Pavo Mrvalj
- Frana Vego, žena Marka
- Jakov Pervan
- Jure Čuljak
- i Pero Dragović iz Struga.
- Hasan Kavara iz Čapljine
- Ivan Brajković iz Grabovine
- Pero Jurilj iz Čeljeva
- Bisera Šarić
- Mujo Fazlagić
- Marko Čolić
- Mara Mandžini
- Jozo Putica
- Zada Ramić iz Čapljine
- Ivan Pavlović iz Grabovina
- Frano Škegro iz Radišića
- Martin Vasilj iz Međugorja
- Ilija Sušak iz Gabele
- Stipan Dragičević iz Trebižata
- Matija Pehar iz Gradca
- Petar Stavun iz Domanovića
- Stanko Šutalo iz Plješivca i
- Mujo Hasić iz Domanovića.
Osim poginulih, bilo je mnogo ranjenih. Nisu se štedile ni žene ni djeca, pa kada su četnici napali dom Marka Vege iz Struga, pucali su i na njegovu ženu i nejaku djecu. U iskazu koji je dala Ruža Vego, a koji objavljujemo, ubili su četnici Franu Vego, Markovu ženu, u trenutku dok je u naručju držala dijete od šest mjeseci.
U nju su ispalili četiri metka i ranili četvero njezine djece. Pucali su dum-dum nabojima.
Jure Čuljak se vratio iz vojske, te se priključio braniteljima na crti rijeka Neretva – Mogorjelo – Grabovine – Trebižat. Kada se uspeo na kulu bega Čučikovića ugledao je dim i vatru na Gorici u pravcu svoje kuće, te je zalegao s mitraljezom u ruci i nije ga ispuštao do svoje smrti. Ubio ga je srpski snajperist s leđa u potiljak i tako je poginuo prvi hrvatski branitelj u Drugom svjetskom ratu na području Hercegovine.
