Sigurnost

Damir Bošković – Mora za teroriste

Damir Bošković koji prošao obuku naših sigurnosnih službi i zaštitarskih agencija za protuterorizam, a specijalističku obuku i edukaciju prošao je u Zagrebu.
Sigurnosno stanje u svijetu sve je složenije, kriznih žarišta ima sve više, a gotovo potpuna destabilizacija Bliskog istoka i dijela Afrike te golemi val migranata koji je zapljusnuo Europu doveli su do širenja djelovanja terorističkih organizacija.

Broj terorističkih napada sve je veći i u samoj Europi koja je ostala u šoku nakon napada u Parizu u studenome prošle godine. Budući da je prijetnja diljem svijeta sve veća, nužno je da civili, primarne mete terorista, znaju osnove ponašanja u slučaju da se nađu na poprištu terorističkog napada.

Damir Bošković, jedini je od naš državljanin Bosne i Hercegovine koji je vodećih stručnjaka za sigurnost i terorizam, koji provodi obuku naših sigurnosnih službi i zaštitarskih agencija na području protuterorizma i antiterorizma, a koji je specijalističku obuku i edukaciju prošao je u Zagrebu.

Za potrebe obuke i edukacije sigurnosnih i zaštitarskih službi Bošković je prošo sveobuhvatni program obuke i zaštite.

Sve su učestaliji napadi u Europi, nekoliko ih je spriječeno u Belgiji i Njemačkoj i cjelome svjetu. Kako terorističke organizacije biraju napadače samoubojice.

Njima je problematično selektirati napadače. Najčešća dobna skupina je od 13 do 27 godina te s jedne strane za njih stvaraju pozitivno okruženje veličanjem prijašnjih samoubilačkih napada, a s druge strane im pomažu mediji koji također na određeni način veličaju napadače pričajući o njima, naravno negativno, ali stavljajući njihove slike u vijesti i slično.

A kada neprijatelj o njima priča, to ih čini velikima u očima drugih terorista. Njihova zajednica pozitivno gleda na njih kao na mučenike. Budući da napadači često imaju kompleks manje vrijednosti, izvršenje napada vide kao svoju priliku da učine nešto značajno u životu, za što vjeruju da će dobiti nagradu u raju.

Preventivna uhićenja

Kad odaberu potencijalnog izvršitelja, kako ga nagovore da postane napadač samoubojica? – Postoji nekoliko metoda. Nikada im ne govore da će biti napadači samoubojice, nego da su ‘odabrani’. Najčešće koriste neke grijehe koje većina ljudi nosi, a ekstremisti ih smatraju preprekama za ulazak u raj te potencijalnim izvršiteljima često govore da će ‘njihovi grijesi biti bijeli kao snijeg’ ako postanu mučenici.

Primjerice, ako je netko homoseksualac, to može biti iskorišteno da ga se nagovori na suradnju jer oni to smatraju grijehom koji na taj način mogu isprati. Treba spomenuti i ekonomske razloge jer se zajednica zna pobrinuti za obitelji mučenika, odnosno napadača samoubojica. Jednog od napadača u Parizu sigurnosne službe su privele oko 20 puta i svaki put ga pustile. Znate li koji je razlog tome? – Tu je problem što nijedna demokratska vlada neće dopustiti službama da krenu u masovne provjere i preventivna uhićenja jer to nosi veliki reputacijski rizik s obzirom na migrantsku krizu, i to je ograničavajući faktor za sigurnosne službe.

Da bi se takvi slučajevi izbjegli, bit će potrebna uža koordinacija pravosuđa, ministarstava unutarnjih poslova i obrane te obavještajnih službi. Može li prosječan čovjek prepoznati napadača samoubojicu neposredno prije izvršenja, može li uočiti opasnost dok još nije kasno? – Postoji nekoliko znakova prema kojima ih se može prepoznati. Većina napadača se ritualno namaže biljnim uljima da bi mogli ući u raj, primjerice uljem timijana koje ima specifičan miris mošusa. Zatim je tu ten lica.

U europskim zemljama najčešće će obrijati bradu prije izvršenja da se bolje uklope, zbog čega im je donji dio lica svjetliji od gornjeg. Eksplozivni prsluci im ograničavaju kretanje u gornjem dijelu torza koje zato djeluje robotski, a da bi ih sakrili, nose preveliku odjeću.

Često imaju i jednu ili obje ruke u džepovima, osim ako imaju dugo oružje. Također mrmljaju sami sebi jer moraju izgovoriti molitvu određeni broj puta, koja im služi i kao motivacija, a ponekad imaju i slušalicu za vezu s takozvanim sponzorom koji ih navodi do samog izvršenja. Napadači imaju i pretjerani fokus, što znači da će biti potpuno usredotočeni na mjesto kamo žele doći te neće reagirati na podražaje poput iznenadne buke ili galame. Ima i suptilnijih znakova, poput suznih očiju, mutnog pogleda i čestih tikova zbog nervoze. Ako ih ima više i pogotovo ako su naoružani, prema mjestu izvršenja kretat će se mnogo brže da ne izgube iznenađenje, no vuk samotnjak može na cilju neprimjetno provesti nekoliko sati dok čeka gužvu.

Svaki od ovih signala sam za sebe ne znači ništa, no ako se pojave tri-četiri znaka blizu nekog okupljališta ljudi, svakako bi trebalo obavijestiti službenu osobu.

Ako se ne uspije otkriti napadače i oni krenu u izvršenje, mogu li civili nešto učiniti? – Mogu, postoje tri opcije. Prva je bijeg – Mogu, postoje tri opcije. Prva je bijeg.

Ako to nije moguće, trebali bi naći neko skrovište ili se zabarikadirati u nekoj sigurnoj prostoriji.

Treća opcija krajnje nužde je sukobiti se s napadačem. Ključno je donijeti ispravnu odluku koju opciju odabrati jer ako se donese pogrešna odluka, veća je šansa da će osoba stradati. Primjerice, ako je čovjek na metar od napadača odlučio pobjeći, to će loše završiti.

Jednako tako, pokušati se sukobiti s napadačem udaljenim 15 metara također neće biti dobro. Bježati ili se sukobiti? Kamo pobjeći ili gdje se zabarikadirati? – Ako je ikako moguće, ne bježati u smjeru u kojem svi bježe. Ako dođe do sekundarnog napada, nakon što su svi krenuli bježati prema evakuacijskim izlazima, samo jedan napadač kod takvog izlaza može prouzročiti goleme žrtve.

Što se tiče sklanjanja, treba se smjestiti blizu vrata prostorije u koju se sklanjamo, iza zaklona. Bitno je da nismo iza vrata, nego s druge strane. To je presudno jer ako napadač ulazi u prostoriju, to je najbolje mjesto da ga se zaskoči. Ako on uđe u prostoriju neometano, bit će jako loše. Koliko se učinkovito sigurnosne i hitne službe nose sa samim napadom? – To je vrlo složeno, no moraju se voditi spoznajom da svakih devet sekundi, statistički, gine jedna osoba. Dakle, reakcija mora biti što brža.

Kad stignu specijalci, važno je da im preživjeli pruže tri ključne informacije: broj napadača, njihovo naoružanje i lokacija. Hitne službe se suočavaju s problemima trijaže i manjka medicinskih ekipa i opreme. Prvi na mjestu napada označuju žrtve u tri skupine: poginuli, teško ranjeni koji imaju prioritet i lakše ranjeni.

Građani također mogu pomoći. Potreban je velik broj pribora za prvu pomoć, koji se mogu naći u parkiranim autima. Oni najbliži parkiralištu moraju razbijati stražnja stakla na autima, poput hatchbacka ili sedana, da bi drugi uzeli pribore za prvu pomoć dok ih treći nose k ranjenicima. To je zakonski dopustivo jer je riječ o krajnjoj nuždi.

Samoubilački napadi

Metode terorizma se stalno mijenjaju, očekujete li da će teroristi uskoro promijeniti taktike? – Mi tražimo ono što nazivamo ‘crnim labudom’, dakle metodu napada kakva se nikad prije nije pojavila. Primjeri toga su 11. rujna ili posljednji napad u Parizu. Ali, ne može se gledati samo na ono što je bilo jučer, nego što bi moglo biti sutra. Dobra je vjerojatnost da će se samoubilački napadi nastaviti s nekim manjim novitetima te vjerojatno neće biti ‘crnog labuda’ u vidu upotrebe oružja za masovno uništenje.

Ono što nas brine je mogućnost trovanja vodovoda ili druge infrastrukture koju koristi velik broj ljudi i smatram da tu infrastrukturu treba dobro zaštititi jer to je nešto što bi se moglo dogoditi u budućnosti. Koliko su naše sigurnosne i zaštitarske službe spremne za rješavanje posljedica terorističkog napada? – Neke zaštitarske tvrtke već primjenjuju koncepte koje smo pripremili.

Našim sigurnosnim službama je važna suradnja i koordinacija sa stranim službama jer je problem prevelik da bismo se njime sami bavili, a za nas je i relativno nov. Velika prednost je što u službama, uključujući MUP, imamo visokoobrazovane pojedince koji su školovani u inozemstvu i sada se pokazuje njihova prava vrijednost. Prijete li nama teroristički napadi? – Izolirani incidenti su mogući u Bosni i susjedstvu, no ne vjerujem da će doći do velike eskalacije. Područje Balkana naprosto nije plodno tlo za terorizam.

Cilj terorista je stvaranje panike, a paniku nije lako izazvati u Bosni i Hercegovini i u Bosni i Hercegovini . Mi smo prošli rat. Nas nije toliko jednostavno impresionirati i Bosna i Hercegovina je relativno sigurna.

Kako 1.Pepoznati napadača samoubojicu : Razlika u tenu gornjeg i donjeg djela lica.

Prevelika odječa koja skriva bomoaški Prsluk.

Robotske kretanje torza zbog prsluka. Pretjerani fokus , nereagiranje na okruženje.

Namazan biljinim uljima , miris mošusa Mrljanje . 2.Kako Preživieti napad : Bijeg, ali ako je moguće, ne sljedit masu .

Ako je bjeg nije moguć , sakriti se ili zabarikati na sigurno.

U krajnoj nuždi sukobiti se s napadačem.

Kako pomoći hitnim sluzbama :

Osobe s medicinskim znanjem mogu pomoći ranjenicima.

Uzeti pribor za prvu pomoč iz pakiranih autobila.

Tri ključne iformacije za specijalce :
1. Broj napadača
2. njihovo oružije i oprema
3. Lokacija napadača.

Damir Bošković

 

O autoru

Čapljinska mreža

Ostavi komentar