Frankovci – nazvani po vođi i jednome od osnivača Čiste stranke prava 1895. godine, Josipu Franku [osnivači ČSP-a uz Franka su i Ante Starčević, Eugen Kumičić te Mile Starčević] su bili borbeni hrvatski nacionalisti, protivnici sjedinjenja sa Srbijom te veliki zagovornici povijesnog hrvatskog državnog prava na potpunu hrvatsku nacionalnu slobodu i nezavisnost i ujedinjenje svih hrvatskih zemalja od Jadrana do rijeke Drine – povijesne istočne hrvatske granice. Među frankovcima je bilo, kako Hrvata katolika, tako i Hrvata muslimana i pravoslavaca.
Najznačajniji su bili frankovci sveučilištarci (studenti) organizirani na Hrvatskom sveučilištu u Zagrebu prije Drugog svjetskog rata. Većina hrvatske intelektualne mladeži, hrvatskih studenata i učenika, kao i hrvatska radnička i seljačka mladež je prije Drugog svjetskog rata bila izrazito hrvatski nacionalistički, frankovački nastrojena te je bila lučonoša hrvatske nacionalne borbe koja je u potpunosti uključivala i borbu za socijalnu pravdu. U jednom trenutku je na Sveučilištu bilo preko 3000 frankovaca sveučilištaraca.
Većina frankovaca je nestala u vihoru Drugog svjetskog rata, u borbi za hrvatsku državu, ili je pobijena od strane jugokomunista ili protjerana nakon rata.
